Neurofeedback

Već je duže vremena poznato da je neuralna/moždana aktivnost velikim dijelom odgovorna za sve što se događa u ljudskom organizmu. Dakle, mozak je najzaslužniji za osjećaje, načine na koje ljudski um razmišlja… Ukratko, način na koji ljudi djeluju u svakodnevnom životu.

Iako mnogi čimbenici kao što su različite situacije, okolina, hrana, različiti stresori, psihoterapija, farmakoterapija ili, jednostavno, genetika određuju i utječu na rad ljudskog mozga, tih promjena u svakodnevnom životu, u pravilu, ljudski mozak nije svjestan iz jednostavnog razloga – nedostaje način na koji bi se te promjene mogle pratiti. Upravo je biofeedback jedan od načina na koji se te promjene mogu pratiti te, posljedično tome, mijenjati.

Što je biofeedback? Metoda u kojoj se posebnim instrumentima nesvjesne biološke funkcije (npr. temperaturu, otkucaje srca, ritam disanja, moždane valove) čine svjesnima što omogućava njihovo mijenjanje I treniranje.

Kako funkcionira biofeedback? Način na koji se to događa je vrlo jednostavan. Objasnit će se na primjeru otkucaja srca. U uobičajenim okolnostima, osoba nije svjesna svojih otkucaja srca, no kada bi se, pomoću određenog uređaja, otkucaje srca mjerilo, dobio bi se podatak o srčanom pulsu u realnom vremenu. Uz pomoć treninga, osoba može naučiti da smireno, duboko disanje smanjuje otkucaje srca, dok ga neka druga ponašanja povećavaju. Drugim riječima, mozak uči kako upravljati svojim otkucajima srca i osoba može sama sebi pomoći, npr. u trenucima napetosti i straha.

Zašto je to važno?

Već je nekoliko desetljeća poznato da se određena emocionalna stanja, bolesti središnjeg živčanog sustava ili različite dijagnoze mogu povezati sa specifičnim načinima na koje mozak funkcionira, pa čak i s određenim odstupanjima u moždanim valovima. No, ono što je najvažnije, dokazano je da mozak može postati svjestan svoje aktivnosti te da pod određenim uvjetima može tu aktivnost mijenjati.

Mijenjanje aktivnosti mozga je važno jer su mnogi simptomi narušenog mentalnog zdravlja povezani s nekoordiniranom aktivnosti različitih dijelova mozga. Drugim riječima, pod utjecajem stresora određeni dijelovi mozga se previše ili premalo aktiviraju. Sve to dovodi do promijenjenog neuralnog protoka informacija i posljedično, različitih simptoma koje prepoznajemo kao anksioznost/strahovi, problem pažnje, tikovi i slično. No, način rada mozga se može mijenjati, a jedan od način mijenjanja jest i neurofeedback.

Što je Neurofeedback?

Neurofeedback je drugi naziv za vrstu biofeedbacka kod kojeg mijenjamo moždane valove (EEG valove) s ciljem boljeg općeg funkcioniranja mozga/osobe, tj. smanjenja simptoma koji narušavaju mentalno zdravlje osobe.

Što se zapravo događa u Neurofeedbacku?

  • registriranje
  • dovođenje u vezu sa samim sobom

Snimajući moždanu aktivnost u obliku EEG valova i pokazujući tu aktivnost natrag, mozgu/osobi stvaramo putokaze prema stanju u kojem se osoba osjeća opuštenije, budnije i stabilnije.

Kako je to moguće?

Ranije se spomenulo da, ako se želi mijenjati moždane valove te ako se želi mijenjati aktivnost mozga, prvo se ta aktivnost mora učiniti vidljivom i mozak mora postati svjestan da je upravo on sam proizvodi.

Kako se to postiže?

Moždani valovi se snimaju u realnom vremenu i prikazuju se na ekranu. Primjerice, osobi se na ekranu prikazuje animirani film ili omiljena serija. Kada mozak promijeni svoju aktivnost u određenom smjeru – promijeni se nešto na ekranu, npr. slika se poveća, glasnoća animiranog filma se pojačava. Kada mozak promijeni svoju aktivnost u suprotnom smjeru – slika i glasnoća se smanjuju. Upravo tako, mozak postaje svjestan sam sebe jer ima sposobnost uočavati i povezivati različite događaje, pojave i stvari te ih dovoditi u vezu sa samim sobom i vlastitom aktivnosti – posjeduje sposobnost da uči.

Procesom registriranja moždanih valova prikuplja se velika količina informacija, stoga je uloga terapeuta odrediti koji će mali dio tih informacija, tj. EEG valova prikazati natrag klijentu.

Osobi se prikazuju upravo one frekvencije EEG valova koje mozak, tj. osobu čine opuštenijom i stabilnijom, dok kroz više treninga sam mozak uči funkcionirati na stabilniji način.

To je važno upravo zato što do mnogih simptoma i patologija dolazi jer živčani sustav prejako ili neregulirano reagira na podražaje iz okoline ili sebe samoga.

Primjerice:

– osoba sklona svađama burno reagira na dobronamjeran savjet

– na zvuk perilice dijete počne vikati i zatvarati rukama uši

– trema kod javnog nastupa ili lošija izvedba sportaša na važnoj utakmici

– pojačavanje tikova kod učenika pred kraj školske godine

– migrena potaknuta promjenom vremena

Neurofeedbackom se postiže bolji protok informacija između različitih dijelova mozga što je drugi naziv za bolju regulaciju i veću neuroplastičnost (sposobnost živčanog sustava da se prilagodi okolinskim promjenama).

Gdje se koristi neurofeedback?

U svojim počecima (prije 40-tak godina) neurofeedback se koristio za tretman epilepsija kao dopuna konvencionalnim terapijama gdje se postigao znatan uspjeh. Ubrzo nakon toga, uočilo se kako neurofeedback pomaže I kod mnogih drugih simptoma iz područja mentalnog zdravlja, ali i da ima svoju primjenu i kod ne-kliničke populacije (npr. trening vrhunskih sportaša).

Upravo zbog svojih višestrukih prednosti, neurofeedback se sve češće koristi u svijetu, a istraživanja više potvrđuju njegove koristi. Primjerice, 2012. god American Academy of Pediatrics u svome izboru “na dokazima temeljenim intervencijama” (Evidence-based interventions) navodi biofeedback kao koristan alat u tretmanu osoba s ADHD-om.

Neka od istraživanja koja se bave neurofeedbackom mogu se pogledati na sljedećoj stranici –

https://www.eeginfo.com/research/index.jsp

Ili

  • Doren, J. i sur. (2018). Sustained effects of Neurofeedback in ADHD: a systematic review and meta-analysis. European Child and Adolescent Psychiatry.

https://link.springer.com/article/10.1007/s00787-018-1121-4

Moriyama, T.S. I sur. (2012). Evidence-Based Information on the Clinical Use of Neurofeedback for ADHD. Neurotherapeutics.

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3441929/

  • Tan, G. I sur. (2009). Meta-analysis of EEG biofeedback in treating Epilepsy. Clinical EEG and Neuroscience.

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19715180

  • Stokes, D.A., Lappin, M.S. (2010). Neurofeedback and biofeedback with 37 migraineurs: a clinical outcome study. Behavioral and Brain Functions.

https://behavioralandbrainfunctions.biomedcentral.com/track/pdf/10.1186/1744-9081-6-9

  • Kober, S.E. I sur. (2015). Specific effects of EEG based neurofeedback training on memory functions in post-stroke victims. Journal of Neuroengineering and Rehabilitation.

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4666277/

Kako izgleda neurofeedback trening?

Neurofeedback trening se najčešće provodi prema načelu od 3 puta tjedno u pojedinačnom trajanju od 30 minuta. Posebni senzori se postavljaju na glavu klijenta, na točno određena mjesta, u odnosu na dio mozga čija se aktivnost želi registrirati/snimati. Nakon toga, registrirana aktivnost mozga (moždani valovi) obrađuje se posebnim računalnim programom te se pokazuje klijentu na ekranu u obliku igre ili videozapisa. Na taj način ostvaruje se povratna veza, tj. informacija mozgu u kakvom stanju se nalaze njegovi moždani valovi. U drugom koraku, terapeut, kao i sama osoba (ili roditelji, ako se radi o djetetu) prate koje se promjene događaju u ponašanju. Upravo su one ključne smjernice na osnovu kojih se odlučuje u kojem smjeru je potrebno mijenjati frekvencije (moždane valove) koje se pokazuju natrag osobi.

Ono što je svrha neurofeedback treninga jest postići stanje u kojemu je osoba, tj. mozak osobe, maksimalno moguće opušten i samoreguliran. Drugim riječima, cilj neurofeedback treninga je postići stanje u kojemu su problemi koji otežavaju svakodnevni život smanjeni na najmanju moguću mjeru.

Koje promjene se mogu očekivati?

Najvažnija stvar u neurofeedback treningu nije smanjenje određenih negativnih simptoma, već poboljšanje samoregulacije/komunikacije između različitih dijelova mozga. No, kako mozak funkcionira bolje i kvalitetnije, u pravilu se uočava i smanjenje negativnih simptoma zbog koji se osoba u početku javila. Često se uočava da, osim što su se smanjili glavni simptomi koji osobi stvaraju problem, sama osoba funkcionira bolje – smirenija je i opuštenija, lakše se nosi sa svakodnevnim izazovima, spavanje je reguliranije, zadovoljstvo je veće.

Jesu li učinci trajni?

Pozitivni učinci neurofeedback treninga najčešće se uočavaju u prvih 20 treninga. No, u pravilu je potrebno napraviti više treninga (od 60 do 100) kako bi ti učinci bili relativno otporni na unutarnje I okolinske utjecaje te da bi njihovo trajanje bilo vremenski duže. U znanstvenim evaluacijama različitih terapija I terapijskih pristupa, održavanje terapijskog efekta 1 do 2 godine nakon prestanka terapije, do čak I 6 mjeseci nakon zadnje terapije smatra se trajnijim efektom. U tome smislu, neurofeedback je terapijska tehnika s trajnijim I održivim rezultatima. Iako postoje određene tvrdnje (kao i istraživačke spoznaje) da su u učinci neurofeedback treninga doživotni, na smanjenje dobrobiti neurofeedback treninga mogu utjecati čimbenici kao što su značajniji stres (u školi, obitelji ili na poslu), hormonalna neravnoteža ili alergije, ali i same promjene u mozgu koje se događaju odrastanjem ili starenjem. Zbog toga je ponekad potrebno ponoviti određeni broj treninga kako bi se mozak podsjetio na naučene obrasce samoregulacije.

Iskustva u radu pokazuju da se neurofeedback treninzima može poboljšati funkcioniranje središnjeg živčanog sustava i da se negativni simptomi koje osoba doživljava mogu u značajnoj mjeri umanjiti, čak i potpuno ukloniti. Iako se neurofeedback pokazuje kao korisna terapijska tehnika, kao i kod drugih terapija, najbolji rezultati se postižu kombinacijom više različitih vrsta tretmana (neurofeedback, psihoterapija, savjetovanje, psihofarmakoterapija, poticanje sposobnosti i vještina). Ovisno o problemu koji osoba ima, potrebno je savjetovati se sa svim relevantnim stručnjacima i neurofeedback promatrati kao terapijsku tehniku koja se pokazala korisnom, no nije zamjena za druge oblike liječenja (npr. psihofarmakoterapiju).

Obratite nam se s povjerenjem!